Slon vezan za mali kolac – priča o našim ograničenjima

Danas vam donosim jednu inspirativnu priču o slonu, napisao ju je Jorge Bucay u svojoj knjizi: “Ispričat ću ti priču”. Svakako preporučam ovu knjigu jer u njoj možete naći priče koje vam mogu promijeniti pogled na neku situaciju, pa tako i pogled na život.

Priča o cirkuskom slonu

Kad sam bio dijete, obožavao sam cirkuse, a u cirkusu su mi se najviše sviđale životinje. Pozornost mi je posebno privlačio slon, koji je, kako sam poslije doznao, svoj djeci bio najdraža životinja. Tijekom predstave, golema je životinja svašta izvodila novčićem, neuobičajena kombinacija veličine i snage… Ali nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je uvijek bio vezan za malen kolac zabijen u zemlju, lancem koji je držao samo jednu nogu. Osim tog, kolac je bio malen komadić drva zabijen jedva nekoliko centimetara u zemlju. Iako je lanac debeo i moćan, bilo mi je jasno da se životinja koja je u stanju iščupati stablo s korijenom, mogla s lakoćom osloboditi kolca i pobjeći.

Na slici: Mali slonić vezan lancem

Tajna mi je i dalje bila nejasna.
Što ga onda drži?
Zašto ne pobjegne?


Kad mi je bilo pet ili šest godina, još sam vjerovao u mudrost odraslih. Pa bih pitao učitelja, oca ili strica za taj misterij sa slonom. Netko od njih objasnio mi je da slon nije pobjegao jer je bio istreniran. Postavio sam pitanje koje se samo nametalo: “Ako je istreniran, zašto su ga vezali?”
Ne sjećam se da sam dobio ikakav smislen odgovor. S vremenom sam zaboravio na misterij sa slonom i kolcem i prisjetio bih ga se samo kad bih susreo one koji su katkada pitali isto.


Prije nekoliko godina otkrio sam da je netko, na moju sreću, bio dovoljno mudar da pronađe odgovor:

Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.

Na slici: lanac oko noge slona

Zatvorio sam oči i zamislio bespomoćna, tek rođena slona vezana za kolac. Siguran sam da je u tom trenutku slonić gurao, vukao i znojio se pokušavajući se osloboditi. I unatoč svojim naporima nije uspio jer je onaj kolac bio prečvrst za njega.
Zamislio sam kako je iscrpljen zaspao i kako je slijedećeg dana opet pokušao, i slijedećega, i slijedećega… Sve dok jednog dana, jednog za njegov život užasna dana, životinja nije prihvatila svoju nemoć i prepustila se sudbini.
Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu ne bježi jer jadnik, misli da ne može.
Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja. Najgore što nikad više nije ozbiljno preispitao to sjećanje.
Nikad, nikad više nije pokušao iskušati svoju snagu.

Promišljanja o priči

Što mislite o ovoj priči? Da li vas se dojmila? Pronalazite li neke sličnosti sa ovim slonićem? Mene svaki puta kada je pročitam izbaci iz cipela. Nekako smo svi mi u nekim svojim okolnostima poput tog cirkuskog slona. Hodamo po svijetu vezani za kolce koji nam oduzimaju slobodu. Kolce koji su nam odavno usađeni i koje kasnije više nikada nismo temeljito preispitali.
Živimo misleći da ne možemo puno toga učiniti ili promijeniti, zato što smo jednom davno dok smo bili djeca pokušali i nismo uspjeli. Tada nam se dogodilo isto što i ovom slonu iz priče. U sjećanje nam se duboko urezala poruka da nešto ne možemo i nikada nećemo moći. to sjećanje nosimo i u svojoj odrasloj dobi i nikada se nismo niti pokušali osloboditi kolca.

Na slici: oslobađanje od okova

Na kraju ove priče Jorge nam poručuje: “jedini način da doznaš možeš li uspjeti jest da ponovno pokušaš, svim srcem… Svim srcem!”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *