Originalni rad · Tamara Perušić
Mislila sam da je meduza – slika morske kornjače
| Dimenzije | 70×50 cm |
| Tehnika | Akril na platnu |
| Dostupnost | Dostupno |
Uz svaku kupovinu dolazi certifikat autentičnosti.
Dostava diljem Hrvatske i Europe.
O slici
“Mislila sam da je meduza” je originalna slika morske kornjače izrađena u tehnici akrila na platnu, koja kroz snažan vizualni kontrast prikazuje susret prirode i suvremenog problema plastike u moru. U središtu kompozicije nalazi se morska kornjača koja umjesto prirodnog plijena konzumira plastičnu vrećicu, stvarajući snažnu metaforu o krhkosti morskog ekosustava.
Pozadina slike izvedena je u prepoznatljivom pixel efektu, gdje se nijanse plave i tirkizne stapaju u ritmičnu strukturu koja podsjeća na fragmentirana sjećanja i digitaliziranu stvarnost. Ovaj kontrast između organskog oblika kornjače i geometrijske pozadine dodatno naglašava napetost između prirode i čovjekova utjecaja.
Slika je idealna za kolekcionare suvremene umjetnosti i uređenje interijera koji traže rad s pričom, emocijom i snažnom vizualnom prisutnošću.
Inspiracija & proces
Ova slika nastala je iz jedne tihe, ali uznemirujuće misli — koliko često ono što izgleda poznato i prirodno zapravo nije to što mislimo da jest.
Morska kornjača, simbol dugovječnosti, mira i povezanosti s oceanom, u ovom trenutku postaje ranjiva. Plastična vrećica, oblikom nalik meduzi, uvodi element zabune — trenutak u kojem instinkt i stvarnost više nisu usklađeni.
Proces rada započeo je gradnjom pozadine kroz slojeve kvadratnih ploha, gotovo meditativno, kao slaganje fragmenata sjećanja. Svaki ton plave nosi svoju dubinu, svoj osjećaj tišine i beskraja. Nasuprot tome, kornjača je rađena organski, s pažnjom na teksturu oklopa i pokret peraja, kako bi zadržala svoju prisutnost i dostojanstvo.
Plastični element izveden je reljefno, gotovo taktilno, kako bi dodatno naglasio njegovu nepripadnost — on izlazi iz slike, kao problem koji više ne možemo ignorirati.
Ovo nije samo prikaz trenutka u prirodi, već pitanje koje ostaje otvoreno: gdje završava naša percepcija, a počinje odgovornost?

