Impresionizam je umjetnički pravac prije svega u slikarstvu (1867 – 1886), ali i u glazbi i književnosti. Nastao je iz želje da se u umjetničko stvaralaštvo unesu osobni dojmovi i raspoloženja. U slikarstvu je nekoliko umjetnika željelo pristupiti na drugačiji način od onoga kako je bio prihvaćen u službenim krugovima pariškog Salona.
Krajem šezdesetih godina, 19. stoljeća tri su umjetnika običavala odlaziti na obale rijeke Seine i Oise i tamo su slikala prirodu. Bili su to Oscar-Claude Monet, Pierre-Auguste Renoir i Jacob-Abraham-Camille Pissaro. Posebno su se zanimali za odraz svijetlosti u rijeci. Njihova slikarska paleta postala je svijetlija i spontano su koristili teoriju komplementarnih boja.
Nastanak pokreta
Nastanak impresionističkog pokreta obilježila je slika La Grenouillere, kavanu na otvorenom i kupalište u blizinu Bougivala koje su slikali 1869. godine Monet i Renoir.
Claude Monet, La Grenouillere, 1869, ulje na platnu, 74.6×99.7 cm, Metmuseum, New York
Auguste Renoir, La Grenouillere, 1869, ulje na platnu, 66×81 cm, Nationalmuseum, Stockholm
Karakteristike pokreta
Karakteristično za impresionizam je da je obuhvaćao kratko razdoblje u povijesti umjetnosti. Unatoč kratkom vrijeku, postignuća umjetnika impresionizma u tih nekoliko godina iznimno su važna za daljnji razvoj umjetnosti.
Impresionističke slike na početku nisu naišle na odobravanje. Konzervativna pariška publika ih je smatrala nedovršenim, poput improviziranih skica. U početku nisu imali podršku niti od kritičara umjetnosti. Obzirom ih je Pariški Salon odbio, oni su organirali vlastitu službenu izložbu 1874. godine. Pritom im se izrugivao kritičar i novinar Leroy, podrugljivo ih nazvao “impresionistima” prema izloženoj Monetovoj slici Impresija, izlazak sunca.
Claude Monet, Impression, Sunrise, 1872, ulje na platnu, 48×63 cm, Musee Marmottan Monet, Pariz
Karakteristično za slikare impresioniste je da su prirodi pristupali na posve drugačiji način od svojih prethodnika. Oni su na platno nastojali prenijeti stalno kretanje u prirodi. Zato je impresionističko slikarstvo postala brza aktivnost jer je zahtjeva brzinu izvedbe i brzinu ritma rada. Slikari su u svojim slikama prikazivali promjenjivo nebo, promjene svjetlosti koje se događaju na vodi, povjetarac. Pojavom impresionizma, prikazivanje povijesnih tema gubi svoju važnost. Ovim umjetnicima priroda je bila glavna nit vodilja. Sa stotinama i tisućama prijelaza boje, vještinom sjenčanja i toniranja, impresionisti su naslikali ono što se po definiciji ne može naslikati. To su primjerice kvaliteta zraka, vlaga ili svježina. Impresionisti su smatrali da u umjetnosti treba uživati svim osjetilima i na taj načiin su stvarali. Zato je psihološka percepcija postala važnija od stvarne teme, a sadržaj je zamijenjen vizualnim impresijama svega što se moglo percipirati.
Predstavnici impresionizma u slikarstvu
Camille Pissarro (1839.-1903.)
Jedano od najvećih impresionista. Slikao je jednostavne krajolike iz francuskih pokranjina i gradova, mrtve prirode i figure. U kasnijim radovima primjenjuje i poentilističku tehniku G. Seurata i P.Signaca. Osim slikanjem bavio se i grafikom. Izradio je oko 200 bakropisa. Petorica njegovih sinova su također bili slikari.
Camille Pissarro, The Boulevard Montmartre on a Winter Morning, 1897., ulje na platnu, 64.8×81.3 cm, Metmuseum, New York
Alfred Sisley (1839.-1899.)
Francuski slikar engleskog podrijetla. Autor je poetičnih svijetlih, prozračnih krajolika. Neki od njegovih radova su Regata u Moleseyu, 1847., Popolava u Port-Marleyju, 1876, Snijeg u Louveciennesu, 1878, Polje raži, 1884, Moret-sur-Loing, 1891. Za razliku od ostalih impresionista, nije napustio čvrstu strukturu slike. Pisao je o postupku slikanja krajolika.
Alfred Sisley, Louveciennes, Sentier de la Mi-cote, 1873, ulje na platnu, 38×46,5cm, Musee d’Orsay, Pariz
Pierre-Auguste Renoir (1841. -1919.)
Francuski slikar i grafičar. U dobi od 13 godina je oslikavao porculan u pariškoj manufakturi porculana. Od 1862. godine pohađao je večernje tečajeve crtanja na Ecole des Beaux-Arts i privatnu slikarsku školu C.Gleyrea. Isprva je slikao pod utjecajem realizma G. Courbeta, a krajolike pod utjecajem C. Corota i N.Diaza de la Penna. Od 1870. je razvio svoj vlastiti stil prepoznatljiv po svijetlu koloritu, posebno ružičastim, oker i modrim tonovima. Priključio se impresionistima i slikao figure i motive iz pariških kavana i kazališta te prizore u pleneru i portrete. Neki od radova su Loža, 1874, Moulin de la Gallette, 1876, Portret obitelji Charpentier, 1878, velik broj ženskih portreta… Godine 1881. je putovao Italijom i oduševio se Rafaelovim radovima. Sve više je napuštao impresionistički način slikanja, slikajući čvršće konture. Oko 1890. godine je pažljivo studirao boje u prirodi i rasvijetlio paletu. Najčešće je slikao kupačice i ženske aktove, te portrete i mitološke scene.
Pierre Auguste Renoir, Dance at le Moulin de la Galette, 1876., ulje na platnu, 131×175 cm, Musee d’Orsay, Pariz
Claude Monet (1840.-1926.)
Jedan od glavnih i najdosljednijih slikara impresionizma. U mladosti je radio kao crtač karikatura. Njegovi prvi učitelji L.E.Boudin i J.B. Jongkind usmjerili su ga na izravno slikanje u prirodi (plein air). Studirao je na Academie Suisse u Parizu, potom u atelijeru C.Gleyrea gdje je upoznao A.Renoira, A.Sisleya i F.J. Bazillea. Isprva je bio pod utjecajem E.Maneta i G. Courbeta kada je slikao figure u prirodi, potom W. Turnera i J. Constablea od kojih je preuzeo uporabu boje i svjetlosti. Napustio je klasično slikanje i efektima svjetlosti je nastojao prikazati vizualnu senzaciju nekog trenutka. To ga je odvelo da slobodne interpretacije viđenoga i vlastitih subjektivnih doživljaja. Kod slikanja je nastojao ostvariti promjene u svjetlosti i brze promjene u ozračju, pa je pojedine motive zahvaćao i po nekoliko puta u različito doba dana. Doprinio je sveukupnom razvoju moderne likovne umjetnosti.
Claude Monet, On the Bank of the Seine, Bennecourt, 1868, ulje na platnu, 81.5×100.7cm, Art Institute of Chicago
Moje slike
